Tko je zapravo lektor? S kakvim se izazovima susreće? Koje su odlike dobroga lektora? Na ova i još mnoga druga zanimljiva pitanja odgovorila nam je Ana Jelinić, lektorica i redaktorica časopisa Glorija. Ugostili smo ju na jednom od naših redovnih tjednih sastanaka.
Što Vas je navelo na lektoriranje?
Lektoriranje sam zavoljela kroz ljubav prema jeziku. Oduvijek sam voljela hrvatski jezik. Otkrila sam to u petom razredu, kada sam se ozbiljnije susrela s gramatikom. Isto tako, imala sam jako dobru profesoricu - strogu, ali pravednu. Osim toga, uživala sam i u čitanju. Sve me to navelo da se jednoga dana odlučim za studij hrvatskog jezika i književnosti. Profesorica sam po struci, ali pružila mi se prilika za rad u medijima. Prihvatila sam to zvanje. Jako me privlačio rad na jezičnim problemima kroz medije.
Zbog čega ste otišli iz Jutarnjeg lista?
Iz Jutarnjeg lista sam otišla jer mi se pružila prilika. U svijetu medija prelazak iz dnevnih novina u neki tjednik smatra se napredovanjem. Dobila sam novi ugovor u kojem više nisam lektor nego redaktor. To nosi i malo veću plaću. Novinari u tjednicima malo su ozbiljniji, predaniji.
Navedite prednosti i mane Vašega posla.
Lektorski posao je, prije svega, vrlo dinamičan i zanimljiv. Svakako je dodatni poticaj kada novinari pokazuju interes za suradnju te su otvoreni i prihvaćaju prijedloge i drugačija mišljenja. Jedna od mana su novinari koji su uvjereni da hrvatski jezik znaju savršeno. Tada ne žele prihvatiti da netko zna više od njih.
Kako izgleda Vaša svakodnevica?
Kada dođem na posao, upalim računalo. Imam paletu na kojoj se otvore svi tekstovi raspoređeni po rubrikama. Nakon što urednik „izvuče“ i odredi ono najbitnije iz tekstova, šalje ih meni na čitanje. Nedavno sam pratila paletu s tekstovima za Gloriju te paralelno za Gloriju in, časopis koji izlazi svaka tri mjeseca. Tako se nekada desi da se u istom danu radi više časopisa. Nakon što završim svoj posao, sve šaljem grafičaru te on to slaže na stranicu. Moje radno vrijeme nije klasično – najčešće radim od deset sati ujutro do pet sati popodne. U principu, posao je vezan uz rokove.
Opišite nam svoje radno mjesto.
Radno mjesto u Gloriji puno je ljepše nego u Jutarnjem listu, u kojem sam donedavno radila. Sobu dijelim s dvoje kolega. Oni mi pomažu tijekom rokova, kada moramo cijeli dan raditi. U prostoriji su četiri stola i četiri računala, od kojih su tri lektorska. Nekada su redakcije imale više lektora, no zbog gospodarske krize te pada tiskanih izdanja, broj radnika se izrazito smanjio. Tako među ostalim i u Glorijinoj lektorskoj službi. Radim u jako dobrim uvjetima. U Jutarnjem listu imala sam otvoreni prostor redakcije, gdje su zajedno radili lektori, grafičari i novinari. Veliki žamor i buka otežavali su posao. Sada je mirnije i mogu se bolje koncentrirati na tekst.
Kako se nosite s obavezama na poslu?
Lektor mora biti spreman na stresne situacije poput teksta za ispravak koji kasni. Problem je u tome što lektor nikako ne smije zakasniti s ispravljanjem, iako možda novinar kasni s predajom teksta. Tada dolazi do strke, žurbe i, naravno, puno su veće šanse za pogreške pri ispravljanju. Sve se radi brzo i tekstu se ne posvećuje dovoljno pažnje. Lektori imaju svoje rokove koje znaju unaprijed i moraju ih poštovati. Veliki je problem kada nekoliko tekstova dođe istovremeno. Onda je samo stvar brzine. Lektor nema vremena posvetiti se željenoj temi onako kako bi trebalo. Nekad ima više posla, nekada manje, ali to ovisi i o novinarima koji pišu. Ponekad se dogodi da u žurbi lektoru promakne koja riječ ili slovo pa tekst nije u cijelosti ispravan. Sve u svemu, stresa i napetosti ponekad ima, ali na to sam spremna i već sam se naviknula pa mi to ne predstavlja velik problem.
Možete li nam ispričati najzanimljivije ili najneobičnije iskustvo u dosadašnjoj karijeri?
Jedan autor Jutarnjeg lista, s puno novinarskog iskustva i puno jezičnoga znanja, koristi neke svoje staromodne finese u izražavanju. Njemu jako malo mijenjamo tekstove. Prigovarao je zbog ispravaka nekih riječi koje su se prije svakodnevno koristile, ali danas više nisu u upotrebi jer se jezik mijenja.
Primjećujete li gramatičke i pravopisne greške u svakodnevnom životu?
Primjećujem itekako, pogotovo na društvenim mrežama.
Koje osobine mora imati dobar lektor?
Mora biti koncentriran, pismen te mora puno čitati.
Spomenuli ste čitanje. Možete li nam preporučiti neki naslov?
Sofijin svijet, autora Josteina Gaardera.
Što biste poručili učenicima koji se žele baviti lektoriranjem?
Prije svega da puno čitaju - stripove, romane, lektirna djela… jer čitanjem se stječe iskustvo, uče se nove riječi, pojmovi što se tiče jezika, ali i opće kulture, što je važno jer se u novinarstvu susrećeš sa svim područjima, od znanosti do umjetnosti. Susrećeš se sa svakojakim tekstovima i uvijek je korisno znati nešto o određenoj temi jer se lakše dolazi do informacije koju je potrebno provjeriti. Također je važna i znatiželja. I onaj tko voli jezik, lako će se snaći.
Nika Čančar (7. E), Sara Furdek (7. C), Brigita Gluhak (8. C), Maria Marton (7. C),
Laura Matić Zbiljski (7. C), Nikolina Pavić (8. C)