Iako se veselimo zimskim praznicima, prvo polugodište školske godine 2018./2019. završavamo s jednom tužnom vijesti. Svima dobro poznata profesorica biologije Ruža Bule odlazi u zasluženu mirovinu. Svojom predanosti i ljubavi prema poslu koji obavlja, služi kao primjer drugima.
Kada se i kako u Vama probudila želja da postanete profesorica biologije?
Kada sam u trećem razredu gimnazije dobila izvrsnu profesoricu logike i filozofije Nevenku Blažeković, odlučila sam da ću i ja biti učiteljica. Biologiju sam izabrala jer sam ljubila kraj, prekrasnu prirodu, svaku biljčicu, pticu, cvrčka i svaki kamen svoga zavičaja. Htjela sam o toj prirodi naučiti više i sve to s ljubavlju prenijeti svojim učenicima. Bogu sam zahvalna što sam imala priliku poučavati i odgajati, služeći u ljubavi i istini naraštajima učenika koji su mi bili povjereni.
Je li Vas već i u osnovnoj školi privlačila biologija? Kakva ste bili učenica?
U osnovnoj školi sam bila odlična učenica i voljela sam ići u školu. Nisam znala što ću točno u životu raditi, ali su me već tada posebno privlačile matematika, kemija, biologija i fizika.
Najveći mi je uzor u životu moj dobri otac
Tijekom života motivaciju pronalazimo u različitim uzorima kao što su roditelji, starija braća ili sestre. Jeste li Vi u svojim mlađim danima imali uza sebe nekoga tko je izvukao najbolje iz Vas, tko Vam je nešto posebno značio?
Najveći mi je uzor u životu moj dobri otac. Na kraju Drugog svjetskog rata, 1945. godine, imao je četrnaest godina. Ostao je bez svojega oca, dva starija brata - jedan je imao dvadeset dvije, a drugi dvadeset jednu godinu - i sestre koja je tada imala devetnaest godina. Tako je kao četrnaestogodišnjak, zajedno sa svojom majkom, preuzeo brigu o četvero mlađe braće i sestara. Iako je bio izvrstan učenik znamenite širokobriješke gimnazije, morao je napustiti školu i baviti se težačkim poslovima kako bi ostatak obitelji mogao preživjeti. Čim je dobio priliku, otišao je raditi u Njemačku te je tako meni, bratu i sestri pružio bolji život i mogućnost školovanja. Iako je većinu vremena proživio sam u tuđoj zemlji, teško radeći, bez supruge i svoje djece, nikada ni jednom riječju ni postupkom nije pokazao da mu je bilo teško. Naprotiv, radovao se svakom našem uspjehu. Njegov život, žrtva, strpljivost i podrška bili su mi najveći poticaj za sve što sam u životu ostvarila i na što mogu biti ponosna.
Da bi netko bio dobar liječnik, treba željeti i znati pomagati drugima i biti spreman puno učiti. Što Vi mislite, koje su odlike dobra profesora? Smatrate li sebe uzornim profesorom?
Dobar učitelj treba sve odlike koje trebaju i dobru liječniku. Dobar učitelj treba učenicima svjedočiti svojim životom, biti strpljiv, pridržavati se dogovora, biti o svemu obaviješten (znati sve što se događa), raspraviti svaku nejasnoću u razredu, biti pravedan i milosrdan, biti uvijek uza svoje učenike i stajati im na raspolaganju. Kakva sam ja učiteljica, reći će moji učenici. Nadam se da sam im uspjela približiti ljubav prema biologiji i učiteljskom pozivu.
Volite li raditi s djecom, jer ponekad mogu biti zaista nepodnošljiva?
Neizreciva je sreća imati priliku usrećivati druge, bez obzira na uvjete. Treba donositi mir i ulijevati nadu i samo tako sam mogla utjecati na živote djece koja su mi bila povjerena. Otvarajući im vrata znanja, i sama s njima dotičem budućnost.
Kada ste počeli raditi u ovoj školi?
Gotovo sam četrdeset godina u osnovnoj školi, a u OŠ Malešnica od osnutka škole, tj. od 1991. godine.
Kako je izgledao Vaš prvi radni dan? Kako ste se osjećali?
Moje prvo radno mjesto bilo je u OŠ Voltino. Moj prvi radni dan je bio prvi dan drugog polugodišta. Kad sam oko 7:30 ušla u predvorje škole, dežurna me je profesorica vratila s vrata škole riječima da učenici moraju pričekati pred školom dok se ne oglasi zvono. Ja sam tiho promrmljala da sam ja nova učiteljica biologije. Bila sam pomalo uplašena, ali i sretna što sam mogla stati pred učenike i ostvariti svoj san da postanem učiteljica.
Da se možete vratiti u prošlost i odabrati drugo zanimanje, biste li iskoristili tu priliku?
Svaka odluka donosi neke posljedice koje utječu na naš život i život naših bližnjih. Treba tako živjeti - donositi odluke, ali razmišljajući o posljedicama. U protivnom ne živimo istinski, nego samo postojimo. Dakle, svoju odluku da postanem učiteljica biologije u osnovnoj školi nikada ne bih mijenjala.
Stalno se priča o nekakvim reformama i promjenama u školstvu. Što Vi mislite o tome? Kako Vi vidite idealnu školu?
Svako vrijeme donosi promjene, pa tako i ovo. Određene su promjene potrebne i dobrodošle, ali je potrebno zadržati ono što je dobro i temeljno za svako biće i svaku zajednicu. Idealna bi škola bila ona koja obrazovanjem izgrađuje karakter, pronalazi dobro i vrijedno u njima, odgaja savjesne i samostalne ljude koji će brinuti za opće dobro i za Hrvatsku. Stjecanje znanja trebalo bi se pomno poticati u svakoj dobi, usmjeravati prema kreativnosti i svrhovitosti, tj. znanje bi trebalo omogućiti da obrazovan čovjek živi od svojega rada. To ipak ne bi vrijedilo mnogo ako se ne bi, uza sve to, zadržale temeljne vrijednosti poput dobrote i pravednosti, nesebičnosti i odanosti, poštenja, poštovanja i poslušnosti, odgovornosti i poniznosti i na koncu - ljubavi i istinoljubivosti.
Uvijek se iznova divim djetinjoj iskrenosti i privrženosti svojih učenika
Možete li usporediti učenike nekada i sada?
Nema nekih velikih razlika između učenika u prošlosti i ovih današnjih. Glavna razlika koju bih izdvojila je drugačiji način učenja i odnosa prema radu. Smatram kako su se učenici prije više zalagali, radili, trudili i oslanjali na same sebe. U današnje vrijeme sve se manje koriste knjige, njih je zamijenio internet, kojim se služi većina, što zahtijeva manje rada i truda.
Možete li izdvojiti neku anegdotu ili Vama posebnu uspomenu vezanu za Vaše učenike?
Učiteljski je poziv obilježen mnogim posebnim uspomenama vezanima za učenike. U dugogodišnjem radu bilo ih je jako puno. U teškim trenutcima te su mi uspomene pomagale da nastavim s radom.
Čime se bavite u slobodno vrijeme? Imate li hobije?
Volim šetnje prirodom, cvrkut ptica, svjež zrak... Također uživam u kuhanju za sebe i svoju obitelj. Osim toga, slobodno vrijeme provodim i uz knjige. Obožavam čitati i uvijek čitam po nekoliko knjiga u isto vrijeme. Ta je ljubav počela još u mladim danima te me prati sve do danas.
Koje biste nam naslove preporučili?
"Drame biblijskih obitelji" Stanka Gerjolja i "Otok svijeta" Michaela D. O'Briena.
Čemu se najviše veselite u mirovini?
Svojim unucima i povremenim putovanjima.
Što biste rekli učeniku kojeg njegovi vršnjaci ne prihvaćaju?
Preporučila bih mu da ostane svoj, da ustraje u radu i učenju. Raznolikost je ono što obogaćuje zajednicu i tome treba poučiti njegove vršnjake.
Svoje ste učenike naučili mnogočemu. Jeste li i Vi možda nešto naučili od njih?
Uvijek se iznova divim djetinjoj iskrenosti i privrženosti svojih učenika. Naučila sam zadržati povjerenje u ljude i neposrednost u odnosima s drugima. Otkrivajući im čudesan svijet prirode, zadovoljavajući njihovu znatiželju, naučila sam radovati se s njima. Naučila sam se smijati i nikada, pa ni u najtežim životnim prilikama, ne gubiti nadu. Naučila sam veseliti se malim stvarima i jednostavno priznati da nešto ne znam.
Brigita Gluhak, 8. c, Nikolina Pavić, 8. c
Comments