Jeste li se ikada nakon ili prije čitanja knjige pitali tko ju je preveo? Prevođenje je težak i zahtjevan posao i ne dobiva dovoljno pozornosti. Zato je 20. listopada u 8. a razredu gostovala Ksenija Banović, prevoditeljica s bugarskog i knjižničarka u Školi za modu i dizajn. Donosimo dio razgovora u kojem ćete saznati mnoge zanimljivosti o prevođenju i o ovoj divnoj prevoditeljici.
Što ste studirali i otkuda uopće interes za bugarski jezik?
Vratit ću se malo natrag, u srednju školu. Ja uopće nisam bila za prirodoslovne znanosti, ali mi se nije dalo putovati u drugi grad i tako sam zapravo upisala MIOC. Nekako sam to preživjela jer sam stvarno bila antitalent za matematiku. Jedini kriterij kad sam upisivala fakultet bio je da nemam bilježnicu na kvadratiće. Moj izbor bio je hrvatski jezik i književnost. Bila sam upisala kroatistiku u Zadru jer sam tada tamo živjela, a sljedeće godine sam se prebacila u Zagreb. Na trećoj godini trebali smo izabrati između dva izborna kolegija - slovenskog i makedonskog. Odabrala sam makedonski jezik budući da sam Bosanka i slovenski mi uopće nije išao. Tada nije bilo stipendija kao danas. Točnije, dodjeljivala se jedna stipendija na 60 studenata, s tim da sam ja bila vrlo prosječna učenica i nisam imala šanse. Međutim, moja prijateljica je dobila stipendiju za učenje bugarskog u Bugarskoj, ali ju je odbila i ponudila ju meni. Ja sam ju prihvatila i otišla studirati bugarski u Bugarsku.
Kako ste se počeli baviti prevođenjem?
Tijekom studija se pojavila prilika da prevedem jednu knjigu. Još uvijek nisam bila na razini da knjigu prevedem samostalno, ali mi je pomogla moja lektorica. Ispalo je stvarno super, jedna drugu smo nadopunjavale i nekako to prevele. Tako sam se ja zapravo našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Nastavila sam ići na predavanja iako nisam trebala, bila sam proaktivna. Stvarala sam si okolnosti i bila sam blizu vatre.
Kako biste opisali prevoditeljski posao?
Rekla bih da je to kao ples na ledu. Ako pogriješiš, u knjizi to ostaje kao trajni dokaz. I danas svoje primjerke pošaljem na pregled prijateljici koja živi u Sofiji. Tako sam sigurna da je tekst korektan. Književni prevoditelj je zapravo najpažljiviji čitatelj. Dok čitaš knjigu, misli malo i odlutaju, a to se ne smije dogoditi književnom prevoditelju, stalno moraš biti fokusiran. Čak možemo otkriti i pogrešku kod autora. Također bih rekla da je to jako samotnjački posao.
Je li prevođenje posao s punim radnim vremenom?
Književni prevoditelj može raditi cijelo vrijeme , a može i na pola radnog vremena. Ja bih
prije tijekom dana radila u uredu, a tijekom noći krala od sna i prevodila. Sada trenutno radim u knjižnici na pola radnog vremena, a preostala dva dana u tjednu prevodim.
Kako izgleda proces prevođenja?
Prvo pročitam knjigu. Nakon toga na pola ekrana stavim hrvatski, a na drugu polovicu
bugarski tekst. Koristim rječnike, gramatiku, a moram znati i bugarske frazeme i kulturu, kako bih tekst prenijela na hrvatski jezik. Naravno, uvijek ostanu neke riječi koje ne znam i nisu mi jasne i tada, ako je autor živ, pošaljem mu mail s upitom o nečemu što ne znam.
Koliko traje prijevod jedne knjige?
Za jednu stranicu treba mi jedan sat, dnevno prevedem oko pet stranica i to jedino ako ništa drugo ne radim. Nakon toga tekst pročitam dvaput kako bih provjerila ima li grešaka i ima li glavu i rep. Zatim slijedi treće čitanje, ali samo prijevoda, ne više originala. Potom prijevod dam mužu ne bi li pronašao neku grešku koju ja nisam vidjela. Tek tada tekst pošaljem izdavaču i uredniku koji također rade na njemu.
Može li se živjeti od prevođenja?
To nije posao od kojeg možete kupiti auto. Prevodi se iz ljubavi. Mi smo plaćeni po kartici. Jedna kartica sadrži 1800 znakova s razmacima. Također ovisi i o jeziku. Naprimjer, engleski jezik se najmanje plaća. Otprilike 5 eura po kartici jer ima najviše prevoditelja s engleskoga. S bugarskog ima jako malo prevoditelja, ja sam godinama bila sama. To mi je bilo super jer nisam imala konkurenciju i mogla sam lakše isplivati na površinu.
Ana Greganić