U ponedjeljak, 3. lipnja 2019., polaznici Geografske grupe, pod vodstvom profesorice Lidije Zonjić, ugostili su Maríu José Cifuentes González, treću tajnicu Veleposlanstva Republike Čile u Hrvatskoj. Iskoristili smo priliku te joj postavili nekoliko pitanja. O Čileu, sličnostima i razlikama između Hrvatske i čilea, problemima njihovog školskog sustava čitajte u nastavku.
Čile je zemlja bogate tradicije. Možete li nam navesti nekoliko zanimljivih običaja?
Brojne su svečanosti u kojima Čileanci rado sudjeluju, poput onih s maskama i nošnjama koje svijetle pod suncem visoravni na sjeveru, u La Tirani, ili mitova i legendi koji oživljavaju tijekom magičnih polinezijskih rituala na Uskršnjem otoku. Tu je „la Minga”, običaj s otoka Chiloé, na jugu Čilea, koji slavi izgradnju kuće ili preseljenje.
Dan državnosti obilježava se na različite načine. Tijekom 18. i 19. rujna slavimo svoju neovisnost. Okupljamo se u mobilnim zalogajnicama (fondas), u kojima uživamo u tradicionalnim jelima i plešemo u ritmu narodnih plesova (cueca).
Po čemu se Čile i Čileanci razlikuju od ostalih zemalja i naroda?
Neke od karakteristika po kojima se razlikujemo od ostalih su:
- Geografski položaj: zbog planinskog lanca na istoku, oceana na zapadu, Antarktika na jugu i pustinje na sjeveru, zemlja je izolirana od ostalih država na kontinentu.
- Raznolikost i priroda: Čile ima jedan od najraznovrsnijih ekosustava na kontinentu, što se odražava u kulturi. Uz brojne svečanosti diljem zemlje, s kulturama koje su pristigle, obogaćuju našu prirodu i kulturu.
- Gastronomska scena: uvriježeno je mišljenje da je čileanska kuhinja jednolična, no u posljednje vrijeme razvija se novi pristup kojim se tradicionalna jela žele spasiti od zaborava. Pridodamo li tome porast emigranata, koji su sa sobom donijeli nove okuse, može se reći da diljem zemlje postoji zanimljiva internacionalna gastronomska ponuda.
- Smisao za humor: mnogi kažu da u Čileu ne govorimo španjolski, već „čileanski”. Kada se nauči španjolski koji se govori u Čileu, otkrije se naš poseban smisao za humor koji nadilazi društvene barijere. Čileanci su poznati po svojoj duhovitosti i ne gube priliku da se našale. Šale su često dvosmislene i s dozom ironije.
- Strast prema nogometu: kada igra čileanska reprezentacija, gotovi svi Čileanci postaju vatreni navijači „crvene”. Staje svaka aktivnost, autobusi voze rjeđe i gradovi su „na pauzi” kako bi svi mogli podržati voljeni tim. Kao, uglavnom, svi Južnoamerikanci, i mi smo vrlo strastveni prema svemu što predstavlja našu zastavu. Tko posjeti Čile, ne zaboravlja naš poklič: “C H I chi L E le Chi chi chi Le le le, Viva Chile!”
- Prirodne katastrofe: živjeti u zemlji bogatoj prirodnim različitostima ima svoju cijenu. Zbog svog položaja – usred Pacifičkog vatrenog prstena – neprestano je izložena potresima, tsunamijima, vulkanskim erupcijama i poplavama. Odrastamo uz spoznaju da nas bilo što od toga može pogoditi i zbog toga uživamo u svakome trenutku, ne brinemo toliko o budućnosti i iznimno smo solidarni. Čim se dogodi neka katastrofa, odmah ostavljamo sve što u tom trenutku radimo i hitamo u pomoć.
Kakvo je školstvo u Čileu? Nalikuje li hrvatskom obrazovnom sustavu?
Naše je obrazovanje poprilično tradicionalnije od hrvatskog i nema toliko izbora, no ujedno je jedno od najrazvijenijih i najpriznatijih u Latinskoj Americi. Stopa pismenosti je nešto viša od 96%. Međutim, obilježena je i nejednakošću i segregacijom. Državne škole su besplatne, no vrlo upitne kvalitete. Samo najbogatije obitelji mogu si priuštiti školovanje u skupim i kvalitetnijim školama. Ministarstvo obrazovanja je nadležno za školstvo na svim razinama. Školovanje je obavezno od pete do sedamnaeste godine i podijeljeno je na četiri razdoblja:
- Predškola: za djecu od šestog mjeseca do šeste godine života, no obavezna je samo posljednja, šesta godina.
- Osnovna: od šeste do trinaeste godine, obavezna je.
- Srednja: traje četiri godine, od četrnaeste do sedamnaeste, također je obavezna. Postoji znanstveno-humanistički smjer, koji omogućuje pristup fakultetima te tehnički smjer, koji učenike priprema za tržište rada.
- Više/visoko obrazovanje: nije obavezno, plaća se i provodi se u institutima, tehničkim školama i fakultetima. Titule koje se stječu: bakalaureat, magistar, magistar znanosti i doktor znanosti.
Koliko su učenici predani školskim obavezama?
To uvelike ovisi o vrsti obrazovne institucije – velika je razlika između državnih i privatnih. Ono što se bez razlike potiče su izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Redovna nastava je obavezna za sve, a upotpunjuje se raznim aktivnostima nakon redovne nastave, poput sportskih, umjetničkih, znanstvenih ili humanističkih. To se posebno odnosi na „ranjivije” škole jer se tako nastoji spriječiti maloljetnička delinkvencija i ovisnost o drogama. S druge strane, zahvaljujući tim aktivnostima, organiziraju se različiti susreti i natjecanja na svim razinama – gradskoj, regionalnoj i državnoj. Treba istaknuti da su čileanski studenti poznati po svome angažmanu na raznim prosvjedima u kojima su zahtijevali svoje pravo na kvalitetno i besplatno obrazovanje.
Po čemu se Hrvatska razlikuje od Čilea?
Čile i Hrvatska su zapravo vrlo slični, dijelimo neke običaje i ideale. Naše političke povijesti su, nesumnjivo, različite i možda je upravo to oblikovalo naše društvo. Hrvatska je manja, ima manje stanovnika, njezino okruženje je drugačije, kao i karakter ljudi. Latinoameričke vlade su također znatno drugačije. Smatram da su zbog toga Čileanci politički angažiraniji, iako je i ta pojava relativno novija u odnosu na naše susjede. S druge strane, Hrvatska je sigurnija od Čilea i u nekim političkim aspektima organiziranija.
Naposljetku, mnoge su sličnosti u našem svakodnevnom životu: od posla, privatnog života, hrane te načina na koji provodimo slobodno vrijeme.
Brigita Gluhak (8. C), Nikolina Pavić (8. C)
Prevela: Ana Bunčić, prof.