„Orašar“ je božićni balet Petra Iljiča Čajkovskog, koji je prvi put izveden 1892. u Marijinskom kazalištu, u Sankt Peterburgu. Sastoji se od dva čina, u kojima se prikazuju avanture djevojčice Klare, koja pomaže drvenom orašaru. Klara pobjeđuje Kralja miševa i saznaje da je orašar zapravo princ te mu pomaže pronaći Šećernu vilu. Balet završava Klarinim povratkom kući.
„Orašar“ je jedan je od najpoznatijih baleta na svijetu te se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu svake godine izvodi u vrijeme adventa. Ove je godine prva izvedba bila 29. studenog. U postavi su mnogi strani plesači poput Rieke Suzuki i Asuke Mauro iz Japana.
Petar Iljič Čajkovski je prije „Orašara“ napisao balet „Labuđe jezero“, no za razliku od „Labuđeg jezera“, koje završava tragično, „Orašar“ ima sretan završetak. Priča je vesela, nema dramatične glazbe. Svaki mi se dio ovog baleta jako svidio, no najviše scenografija i kostimografija. Baletni je ansambl odlično izveo svaku scenu, a najljepši je bio ples Šećerne vile na kraju drugog čina. To je ujedno i najpoznatiji dio ovog baleta. Dobar su dojam na mene ostavili i Snježna kraljica i ledene vile te orašar i Klara. Prvi je čin bio najzanimljiviji, većinom zbog uzbudljive radnje, ali i zbog zanimljivih melodija i likova. Izvedba je bila vrlo zahtjevna, iako se činila laganom i opuštenom.
Smatram da bi „Orašara“ svatko trebao pogledati barem jedanput u životu zbog njegove kulturne važnosti i predivne priče koja će se, vjerujem, svidjeti većini gledatelja. Njegova lepršava glazba odličan je uvod u božićno razdoblje.
Ema Čolakić, 8. c
Photo by oldskool photography on Unsplash