Sigurno su vam poznati razni borilački sportovi kao što su judo, karate, aikido itd. No, jeste li čuli za kendo? Kendo je japanska borilačka vještina u kojoj se koriste mačevi. Vrsta mača koja se koristi u kendu je shinai. Shinai je napravljen od bambusa i koristi se za treniranje i za natjecanja.
Kako se u ovom sportu koriste mačevi, postoji i određena zaštitna oprema koju čine kimono, kendo-gi (jakna), hakame (hlače) te bogu (oklop). Kimono je najčešće napravljen od pamuka te je plave ili bijele boje. Bogu (oklop) se sastoji od više dijelova: men (kaciga), kote (rukavice), do (štitnik za trbuh) i tare (zaštita za prepone).
A kako se kendo trenira? Tipičan trening počine oblačenjem kimona i zagrijavanjem od glave do stopala. Nakon dobrog zagrijavanja slijede vježbanje rezova men, kote i do te vježbanje koraka. Koraci koji se koriste su suriashi, fumikomi i okuriashi. Nakon uvježbavanja, tj. ponavljanja koraka i rezova, oblači se ostatak opreme - bogu. Potom se staje u parove te se uvježbavaju razne tehnike i kombinacije rezova. Na kraju treninga dolaze jigeiko (borbe).
U jigeiku ili u natjecateljskoj borbi cilj je protivnika pogoditi po sredini glave (men), kote ili do. Kada netko od borilaca pogodi men, kote ili do, tada se dobije ipon ili bod. Za pobjedu u borbi potrebna su dva ipona.
U kendu također postoje upi rankovi, od 6. kyua do 1. i od 1 dana do 8. Svaki od tih rankova polaže se kako bi natjecatelji dokazali svoje vještine.
Porijeklo i povijest ove borilačke vještine nisu ništa manje zanimljivi. Mačevanje je sastavni dio japanske kulture još od davnih dana. Mačevanje je bila osnovna disciplina. Učitelji mačevanja oduvijek su bili visoko cijenjeni. Do pravog procvata mačevanja dolazi 1603. godine. Ono se dalje razvijalo zajedno s kulturom i tehnologijom. Godine 1887. u Japanu mačevanje ulazi u školske dvorane kao predmet, gdje postaje simbol japanske modernizacije. Po završetku 2. svjetskog rata savezničke okupacijske snage zabranjuju Japancima učenje bilo kakve vještine koja uključuje oružje, uključujući i kendo. Nakon nekog vremena, 1952. godine, osniva se Japanska kendo federacija, zahvaljujući kojoj je kendo danas rekreativan sport.
Roza Božičević, 7. C
Izvori fotografija: https://www.kendo.or.jp/en/