Za dolazak i uporabu pojma “vještica” najviše je zaslužan “Vještičji malj”, knjiga tiskana
1487. godine koja je služila kao priručnik za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje vještica. Knjiga se koristila i na području Zagreba, gdje je poticala lov na takozvane vještice, a nastavite li čitati, saznat ćete i kako.
U Zagrebu je osuđivanje vještica počelo još u 14. stoljeću, a prve poznate žrtve 1360. godine bile su Alica i Margareta, iako se ne zna kako su preminule. Nakon njih, pojavom “Vještičjeg malja”, u Zagrebu je prema službenim zapisanim procesima osuđeno još oko 250 osoba, a vjerojatno ih je bilo i više, samo što ne postoje pisani dokazi. Među glavnim razlozima zbog kojih se žene proglašavalo vješticama bilo je navodno letenje i suradnja s vragom. Takve se optužbe nisu propitivale, već čim bi netko osobu optužio za takvo što, nju bi se smatralo vješticom. Odvelo bi ju se na “test” kojim bi se otkrilo je li zapravo vještica ili ne, iako je na njemu bilo gotovo nemoguće dokazati nevinost. Neki pokusi kojima bi se provjeravalo jesu li žene vještice bili su oni s vagom (ako je vještica lagana znači da može letjeti), suzama (vještice ne mogu plakati) i oni u potrazi za vražjim pečatom. Vražjim pečatom su se smatrali madež ili bradavica, koji su dokazivali ugovor s vragom. U slučaju da na ženi ne bi našli vragov pečat, za nju bi se govorilo da već u potpunosti pripada vragu. Nakon osuđivanja, vješticu se vodilo na mučenje koje je trajalo i po 22 sata bez prestanka.
Među najbrutalnijim napravama bili su koloturi, u čijoj su uporabi ruke bile vezane iza leđa konopcem, a isti bi potom bio zavezan oko gležnjeva za uže kolotura na stropu. Natezanjem tog konopca tijelo bi se sve više dizalo. Da bi osuđeniku bilo teže, katkad bi mu se o noge vezivali i teški utezi od kamena ili željeza. Još jedna užasna naprava bila je i takozvani "španjolski magarac", visoka klupa koja je umjesto sjedala imala trokutastu oštru napravu što svojim gornjim oštrim rubom ulazi u meso i organe međunožja. Cilj svakog mučenja bio je ubiti vješticu, što se gotovo uvijek i dogodilo.
I Mariji Jurić Zagorki inspiracija za roman Grička vještica bio je upravo jedan od slučajeva u kojem je jedna Zagrepčanka optužena da je vještica. Toj primitivnoj praksi na kraj je stala još jedna žena - carica Marija Terezija.
Izvor fotografija: Pinterest
Korina Gluhak