Svake godine, pa tako i ove, na božićnom repertoaru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu nađe se predstava „Orašar“. To nas je potaklo da istražimo život suvremenog plesača. „Orašar“ je baletna predstava i upravo bismo zbog toga željeli istaknuti razlike između klasičnog baleta i suvremenog plesa.
Kada netko spomene riječ ples, mnogi pomisle na klasični balet, a kada se govori o suvremenom plesu, mnogima je asocijacija folklor. No, suvremeni ples je 1930-ih nastao kao odgovor na klasični balet. Tada se osnivaju škole suvremenog plesa, a u Hrvatskoj je za to najzaslužnija Ana Maletić, koja 1954. osniva javnu Školu za ritmiku i ples u Zagrebu. „Suvremeni ples je sličan baletu, ali puno je opušteniji i postoji veća sloboda pokreta.
Nažalost, nitko ples ne shvaća ozbiljno. Ljudi misle da je ples lagan, da se ne treba truditi, no ples je daleko od toga. Život plesača ima svojih prednosti, ali i mana“ - kažu neke od plesačica s kojima smo razgovarali. Nekada je teško izvesti sve pokrete ili tehničke elemente pa se živciraju i ljute. Svakodnevno višesatno vježbanje malotko voli. Izreka da je ponavljanje majka znanja vrijedi i za ples. Plesačima se ne sviđaju sve koreografije, ima ljudi koji ih osuđuju, kritiziraju ili im se rugaju. No, to im je poticaj da se još više trude.
U konačnici, život plesača nije nimalo lagan. Ipak, uz brojne prednosti zaborave na spomenute poteškoće. Kroz ples se izražavaju osjećaji koji se ne mogu opisati riječima. Mnogima je uz ples život postao bolji.
Maria Marton, 7. c
Photo by Angelos Michalopoulos on Unsplash